Странице

недеља, 13. новембар 2016.

It's Kind of a Funny Story (2010)

















Žanr: Komedija / Drama / Ljubavni
Režija: Anna Boden / Ryan Fleck
Glumci: Keir Gilchrist / Zach Galifianakis / Emma Roberts
Sličan Film: Me and Earl and the Dying Girl (2015)

Napomena: Ovu recenziju sam pisao za magazin Helly Cherry

It's Kind of a Funny Story je adaptacija istoimenog romana pisca Neda Vizzinija, koji je 2013. godine na tragičan način okončao svoj život. Vizzini je patio od depresije što je očigledno preslikavao u svoje knjige, koje su obično na komičan način predstavljale životno razdoblje adolescenata. Film za koji danas pišem recenziju se upravo bavi temom o škakljivom životnom dobu, odnosno tinejdžersom periodu, i prati 16-godišnjeg Craiga koji završava na psihijatriji, jer je kako sam kaže u “samoubliačkom nagonu”. Momak u bolnici upoznaje razne šizofreničare i sociopate, ali i Noelle, simpatičnu devojku koja u ovu jazbinu ludaka upala iz istog razloga kao i on. Pored toga što će pokušati da se upusti u romansu sa Noelle, Craig će pokušati da dođe do odgovora na neka, vrlo važna životna pitanja.


Recenzija: Na papiru, ovaj film je trebalo da predstavlja razvedrenje jedne opako ozbiljne teme, međutim, u praksi ništa nije izgledalo ohrabrujuće, razvedrujuće ili inspirišuće, te ovaj film smatram neubličenim i neostvarenim. Velika greška jeste što je preterano izbalansiran, te u isto vreme pokušava da bude i razonodan, i duhovit, i ozbiljan, i depresivan, što upravo dovodi do neostvarenog cilja. Ako praviš komediju, onda je napravi da bude vickasta, šaljiva i dovoljno efektna da nam izmami osmeh na  lice, a ne da sve bude nekako ograničeno i tmurno. Ova komedija me definitivno nije nasmejala, što znači da je primarni cilj loše realizovan.



S druge strane, film ima vrlo jake glumce, koji su nažalost potkovani sarkazmom, koji vuče korene iz knjige, međutim, sve je to moglo da se ispravi kada je vršena adaptacija scenarija, ali dobro. Keir Gilchrist u ulozi Craiga deluje krhko, naivno i zbunjeno, jer ni sam nije svestan svog specifičnog stanja. Dečak nije bolestan, već je mlad, nesiguran, spetljan i smeten, te ga neke bezazlene životne situacije čine napetim, depresivnim i nespokojnim. Ima jedna odlična rečenica koju izgovara glumac Zach Galifianakis, a odnosi se upravo na Craigovu situaciju. Kada je čuo skup problema koje tište mladića, on se nasmejao  i rekao “Da sam na tvom mestu ja bih pevao”, ili tako nešto…


Film bi mnogo bolje prošao da je drama, ali čista drama, sitno začinjena romantikom, jer komični delovi mi se ovde ama baš ni malo ne dopadaju. It's Kind of a Funny Story šalje odličnu poruku mladima koji su se našli u sličnoj okolnosti kao i Craig, te oni koje muči bezopasna depresija, neka pogledaju film, verujem da će im biti lakše. Jaoo, kud ja da komentarišem romansu između Craiga i Noelle, kad ne podnosim ukus patetike. Ne volim te romatične komedije, jer se uglavnom sve svode na isto, što je slučaj i u ovom filmu, gde imamo relacije simpatije – krvni neprijatelji – ljubavnici. Valjda to tako ide, i valjda ljudi vole taj ustaljeni tempo, međutim ja nisam jedan od njih.

Muzika je ovde donekle oživela taj depresivni ton, koji ponekad izuzeto štrči i zbunjuje.


Dobre karakteristike:
-         Film sa vrlo bitnom porukom!
-         Dobri glumci (i gluma)
-         Muzika
-         Poneka dobra fora


Loše karakteristike:
-         Bespotrebno balansiranje više žanrova
-         Ni malo duhovit
-         Patetika


Zaključak: Ovo delo predstavlja čist prosek, međutim, neki gledaoci baš vole kombinaciju i balansiranje više tema, žanrova, smerova, tako da će se njima ovo svideti… Ipak, iako mi se nije u potpunosti svideo, ja vam ga preporučujem, jer je svakako bolji od raznoraznih nasilnih uradaka koji pune bioskope širom sveta.

6/10 

Нема коментара:

Постави коментар